... lišce u sadašnjem Vukovaru drukcije treperi ... Vuka je pritajena, Dunav tece tiše, još tiše, kao da se zaustavio, kao da stoji... Noc je osamljena poput udovice uronule u uspomene... Vukovar se naucio biti tih, nezamjetan, ponosit u svojoj oronuloj, do kostura ogoljeloj boli i uspomeni... i koliko god se nekome cinilo da ozdravlja, uspravlja se, raste i obnavlja se, Vukovar još ne živi... kao da je zastao biti Vukovar...

Što se toga 18. studenoga dogodilo Vukovaru? Tko je predao grad "jugoslavenskoj narodnoj armiji" i cetnicima? Zapisa o tome je na stotine tisuca stranica. Što je istina o Vukovaru? Nitko tocno ne zna. Zna se kako je grad s tridesetak tisuca stanovnika branilo jedva 1800 branitelja, nestalih je više od tisucu, odvedenih iz bolnice 261... Mnogima se još i danas nezna sudbima. O hrvatskoj Hirošimi ili Guernici, kako se od tada zove ovaj simbol ratnih stradanja, nitko ne govori bez emocija. Majke nestalih i poginulih, zarobljenici, prognanici, svatko ima svoju ispovijed i ne zna se cija je sudbina strašnija.

Zna se da je rat u Vukovaru poceo 24. kolovoza prije deset godina i trajao sve do polovice studenoga, i da je stotinu i dva dana Vukovar živio pod zemljom, u podrumima, bez struje, vode, i lijekova. Opirao se tri mjeseca nadiranju elitne gardijske divizije s tri oklopne brigade i oko 4000 ljudi i 360 tenkova... Danas - Vukovar se polako diže iz mrtvih, kuce se obnavljaju, ljudi se vracaju. Istina je, ništa više nije kao nekada. Ali, oni koji su pognutih glava ispraceni cetnickim pjesmama, prognani iz grada prije deset godina, vratili su se i još se vracaju. I potvrduju da je legendarni vukovarski novinar Siniša Glavaševic bio u pravu kad im je na odlasku u progonstvo, prije nego li su ga krvnici mucki ubili, porucio: "A Grad? Za nj se ne brinite. On je svo vrijeme bio u vama, samo skriven, da ga krvnik ne nade. Grad - to ste vi"!

Želite li pogledati više slika o Vukovaru (klikni ) ili

Opća Bolnica Vukovar